Nedavno smo pisali o našoj dragoj duhovno naprednoj tragateljici, gospođi Nirmali Honap (Honap Kaku) i njezinom nesebičnom služenju drugima, čak i dok je bila prikovana za krevet. Honap Kaku je napustila svoje tijelo (preminula) 12. kolovoza 2010. godine ujutro i kremirana je sljedećeg jutra, otprilike 26 sati kasnije.

Kad god smo prisustvovali sprovodu prosječne osobe, iskusili smo da je okruženje ispunjeno tamasik duhovnim vibracijama. Možda ste pročitali naš članak o pokopu nasuprot kremacije koji objašnjava razlog zašto smrt povećava tama komponentu. Za one od vas koji nisu, evo isječka:

S druge strane, odlazak Honap Kaku isijavao je duhovnom pozitivnošću. Baš kao što nam je svima bila primjer dok je bila prikovana za krevet, čak nam je i u smrti nastavila pokazivati prednosti duhovne prakse i duhovnog razvoja. Želio bih iskoristiti ovu priliku da s vama podijelim neka zapažanja koja su pomogla da se tragateljima (koji su bili svjedoci njezinog odlaska) usadi dublja vjera o dobrobiti duhovne prakse.

Tragatelji u Centru za istraživanja zasnovana na duhovnoj znanosti imaju natprosječnu sposobnost uočavanja razlike između pozitivnih i negativnih duhovnih vibracija. Bez iznimke, svi tragatelji koji su došli odati počast primijetili su da njezino beživotno tijelo isijava Chaitanyu (Božansku svjesnost). Također su osjetili kako se na njima odvija duhovno iscjeljivanje, što je krajnje neobično s obzirom na to da smrt sa sobom nosi duhovno ometajuće vibracije.

Kasnije tog poslijepodneva primijetili smo da su se brojni tragatelji koji su zaposjednuti negativnim energijama, borili braneći se od Chaitanye (Božanske svjesnosti) koja je zračila iz njezinog tijela dok su bili izloženi pozitivnom iscjeljujućem učinku njezina tijela,.

Uz to, bili smo svjedoci još jednog jedinstvenog fenomena. Zbog Chaitanye koja je zračila iz nje, u njezinom tijelu nije bilo truljenja, neugodnog mirisa ili ukočenosti sve do vremena sprovoda nekih 26 sati kasnije. To je bilo tako, unatoč vrućem i vlažnom vremenu  i činjenici da je tijelo Honap Kaku bilo izloženo vrućim svjetlima u studiju više od tri sata nakon što je preminula radi snimanja prethodno navedenog eksperimenta. Rigor mortis (ukočenost tijela nakon smrti) je stanje koje se obično javlja nakon 3-12 sati od smrti. Ipak, u slučaju Honap Kaku, njezini zglobovi i udovi ostali su fleksibilni sve do kremacije sljedećeg dana. Njezina koža i tonus mišića bili su gipki i dok smo joj gledali lice, djelovalo je vrlo svježe kao da je upravo preminula. Gledajući je imao sam osjećaj  kao da je  živa.

Pogrebi su uglavnom sumorna događanja s mnogo prolivenih suza, depresivnih misli i uobičajenim tugovanjem. Međutim, ovom prilikom, dok smo pripremali završne pogrebne obrede za Honap Kaku, duhovno naprednu tragateljicu, osjetili smo spokoj u njezinoj prisutnosti zbog Chaitanye i spoznaje da odlazi u više suptilne regije Univerzuma gdje će nastaviti svoje duhovno putovanje kako bi se oslobodila ciklusa rađanja i umiranja.

Razmišljao sam o tome što sam naučio svjedočenjem cijelom ovom događaju i kako je on utjecao na druge tragatelje. Dok sam sabirao misli, pognuo sam glavu i molio se da i ja, kao Honap Kaku, poslužim i budem instrument koji će pomoći drugima da žive duhovno ispunjenim životom. Gdje bi svaki dan trebao biti iskorišten za postizanje prave svrhe života i gdje fizička smrt nije prožeta tugom i negativnošću, već je samo usputna stanica na našem putovanju prema ponovnom spajanju s našim Stvoriteljem.

_______________________________________

Read more :

• Nadvladana vremenom, ali osnažuje druge
• Posebne kvalitete Njegove Svetosti Pande Maharaja
• Tragatelj SSRF-a Satyawan Kadam dostigao je Svetost