Otkad živim u ashramu, pitala sam se zašto kuhinja, koja dnevno hrani 250 do 300 tragatelja, ima samo jedan sudoper. Ali zadržala sam stav učenja i pokušala ne komentirati ono što sam osjećala da bi se moglo učiniti logičnije … ali pitanje mi nikad nije izlazilo iz glave.

A i kako bi? Svaki put kad bi netko bio kod sudopera i pokušavao oprati suđe u vremenskom razmaku od otprilike dva sata, netko bi lagano ometao i zatražio da ili napuni malu posudu vodom kojom će očistiti pult, ili isprati ruke između kuhanja, ili je sudoper bio potreban jer bi netko poželio šalicu čaja, ili bi tragateljica koja se sprema sjeckati korijander donijela svoju cjediljku da ispere listove, a onaj tko je htio napraviti jogurt također bi trebao sudoper … i tako bi protok korisnika bio stalan!

Tako bi se hrpa suđa oprala postupno, ali ujednačenim tempom uzimajući u obzir sve prekide. Nitko nikada nije dovodio u pitanje nedostatak drugog sudopera. Jedan sudoper je prihvaćen kao način života. Svi su bili zadovoljni.

Jako sam se trudila uskladiti se sa svima, uvijek misleći da bi još nekoliko sudopera pružilo više učinkovitosti.

Iznenada, prije samo nekoliko dana, u moju se svijest spustilo novo razumijevanje. Ovaj sudoper nije bio ništa drugo do „Božanski plan”! Sve sam to vrijeme koristila svoj ograničeni intelekt, a Duhovnost je izvan intelekta. Stoga sam morala pogledati izvan nelogičnog scenarija i vidjeti pravu svrhu koju je ovaj sudoper ispunjavao. Shvatila sam da Bog nije želio samo puko pranje suđa, želio je stvoriti božansko unutar tragatelja.

Ovaj sudoper je nametnuo ograničenja pa je mogao pokazati mane nekog tragatelja – i najmanji vid razdražljivosti mogao je lako primijetiti tragatelj koji ga je prekidao  stajao  pokraj. Dakle, moralo se razviti nečije strpljenje i ljubav, tako da je svaka interakcija bila nježna i prijateljska, pa čak i uzvišena.

Prekidi u sudoperu poslužili su kao vrijeme da se potaknu drugi i da se kaže nešto ohrabrujuće, podijeli neki savjet ili ispravi greška kao na primjer „slavina je jako otvorena, trošiš vodu”. Pranje suđa za ta dva sata zapravo je bio samo izgovor za širu sliku, a to je da je svako od nas dobio priliku oprati se i srediti iznutra.

Naš kuhinjski sudoper dao nam je praktične lekcije o tome kako biti u stanju potpunog prihvaćanja i čak me je  naučio kako prevladati svoj intelekt. Bez ove božanski orkestrirane nelagode, gdje bismo dobili ovu gotovo laboratorijsku situaciju koja potiče unutarnju transformaciju?

____________________________
Pročitajte više:

Koncepti Swechchaa, Parechchaa i Ishwarechchaa u duhovnoj praksi i razvoju 

Zahvalnost i duhovna bliskost među tragateljima doživljena u ashramu

Ako je učenik voljan, Guru uvijek podučava