Čim sam danas otvarao novine, dočekao me naslov – COP21 : Pariški klimatski sporazum je „najbolja šansa za spas planete”. To su bile riječi predsjednika Baracka Obame. Dvije stotine zemalja sudjelovalo je u tim raspravama o kontroli klimatskih promjena i postiglo sporazum o smanjenju emisija plinova. Tko bi rekao, ali moja prva misao je bila: „Vau, čak i ako dogovor nije baš najbolji, imati 200 nacija koje stoje ujedinjene iza svjetske inicijative je nevjerojatan korak naprijed.” Postojao je osjećaj nade koju je ovakva vijest donijela sa sobom. Dakle, moguće je da čovječanstvo može svoje razlike ostaviti iza sebe i ujedinjeno se posvetiti višem cilju.

Ipak, čak i s ovim iskorakom, moja sljedeća misao bila je da ima još toliko toga za napraviti. Za početak, svjetski čelnici bi trebali ispuniti svoje obveze tijekom sljedećih godina. Godina 2020. je odabrana kao godina kada će stupiti na snagu klimatski sporazum.  Pretpostavljam da će do tada biti vrijeme pripreme; uostalom bio je to golem pothvat. Međutim, nisam mogao ne pomisliti je li malo prekasno.

Zato što smo, kada je SSRF 2007. godine pisao o našim istraživanjima zasnovanim na duhovnoj znanosti o klimatskim promjenama, spomenuli da problem klimatskih promjena i globalnog zatopljenja moramo promatrati holistički. To znači da smo se morali posvetiti rješavanju čimbenika koji doprinose na fizičkoj, psihološkoj i duhovnoj razini. „Duhovnoj što?!”, to je ono što bi većina ljudi rekla ili pomislila. Znanstvena zajednica mogla bi s nevjericom zakolutati očima i zavapiti: „Što je temelj vaše tvrdnje?” Pretpostavljam da bih i ja tako reagirao, da nisam upućen u znanje koje je stečeno istraživanjem zasnovanim na duhovnoj znanosti.

Hajdemo nakratko rezimirati koji su čimbenici koji pridonose klimatskim promjenama otkriveni kroz istraživanja zasnovana na duhovnoj znanosti SSRF-a.

Sno	Čimbenik	Procjena
1	Ciklične promjene	30%
2	Odnos između ljudske rase  i prirode	70%
2A	Učinak ljudske rase na prirodu na fizičkoj razini	19%
2B	Učinak ljudske rase na prirodu na psihološkoj razini	19%
2C	Učinak ljudske rase na prirodu na duhovnoj razini	25%
2D	Učinak prirode na ljudsku rasu	7%

Iz prethodne tablice vidi se da učinak ljudi na klimatske promjene uslijed svih naših emisija CO₂ (točka 2A) čini samo 19% razloga zašto su današnje generacije pogođene visokim stupnjem ozbiljnih prirodnih katastrofa. Ne radi se samo o globalnom zagrijavanju, isušenoj Zemlji i poplavama koje se mogu pripisati povećanju emisije CO₂. Što je s povećanjem potresa i aktivnosti vulkana? Znanstvenici ih samo nejasno povezuju s emisijom CO₂; pa zašto se i oni uvelike povećavaju?

Istraživanja zasnovana na duhovnoj znanosti dalje govore da je glavni razlog destabilizacije svjetskog okoliša, bilo da se radi o prirodnim katastrofama ili ratu, posljedica povećanja duhovne nečistoće u svijetu. Kada se mane osobnosti kao što su pohlepa, ljutnja, sebičnost i prohtjevi ljudi uzdižu zajedno s materijalizmom i potpunim nedostatkom duhovne prakse, to izravno povećava duhovnu nečistoću na Zemlji. Kada vođe društva imaju mane osobnosti, oni stvaraju veću količinu grijeha i zauzvrat duhovnu nečistoću jer usmjeravaju društvo na duhovno neispravan način. Može se reći da je globalno zatopljenje poput groznice koju svijet ima zbog bolesti „povećane duhovne nečistoće u umovima ljudi”.

Baš kao što se naše tijelo bori protiv bolesti putem našeg imunološkog sustava i bijelih krvnih stanica i Majka Zemlja ima mehanizam samočišćenja. Kada duhovna nečistoća poraste, Majka Priroda automatski počinje donositi promjene kroz prirodne sile koje kulminiraju prirodnim katastrofama. Kako je čovječanstvo glavni uzrok povećane duhovne nečistoće, proces pročišćavanja kroz prirodne katastrofe počinje pogađati područja na Zemlji gdje postoji duhovna nečistoća. Žao mi je što ovo kažem, ali čovječanstvo je slično virusu koji povećava bolest duhovne nečistoće na Majci Zemlji. Potaknuto moćnim suptilnim silama negativnih energija iz duhovne dimenzije, nema znakova da čovječanstvo popušta i smanjuje svoje mane osobnosti i duhovnu štetu koju čini okolišu.

Ironično, no i mi ljudi zbog svojih mana osobnosti pomažemo u ovom procesu uništenja. Na individualnoj razini, ne razlikujemo se u načinu na koji koristimo dragocjene resurse. Lijeni smo raditi male stvari kao što su:

• korištenje javnog prijevoza umjesto vožnje vlastitog automobila,
• isključivanje svjetla ako nema nikoga u prostoriji,
• ne ostavljati uključene aparate kada nisu potrebni,
• ispravno zbrinjavanje organskog otpada u odnosu na plastiku,
• vegetarijanska prehrana u odnosu na nevegetarijansku,
• ne rasipanje hrane

Kada ono što ne radimo pomnožimo sa 7,2 milijarde ljudi, to predstavlja jako puno  otpada i ima ogroman utjecaj na uništavanje okoliša.

Zatim je tu i alarmantno povećanje sukoba, terorizma, okršaja i ratova diljem svijeta, što je još jedan medij kroz koji će doći do ovog uništenja. Obzirom da je Treći svjetski rat pred vratima, možda će njegove posljedice uzrokovati više razaranja nego prirodne sile. Zajedno, Treći svjetski rat i teške prirodne katastrofe predstavljat će uništenje kakvo nikada do sada nismo vidjeli, a sve će se to dogoditi prije 2020. godine, godine kada počinje pakt COP21.

Zaista mračna slika! Dakle, je li put do svjetskog uništenja svršen čin? Je li doista neizbježan?

Odgovor je, ovisi.

• Ako bismo morali kolektivno zaustaviti ovu katastrofu, tada bi svijet trebao biti jedinstven, opet kao što je to učinjeno u Parizu te se iskreno potruditi da duhovno napreduje prema univerzalnim načelima, a ne prema nekom sektaškom ili kratkovidnom gledištu koje povlači za sobom jednu religiju i pretvara je u S obzirom na trenutni način razmišljanja ljudi, to je uglavnom nemoguće. Međutim, ako nastavimo putem kojim idemo, povijest će pokazati da je naša generacija stvorila točku bez povratka za planet i da smo mi ti koji su izazvali ovo masovno uništenje i koji su zbog toga također i patili.
• Međutim, ako se iskreno potrudimo da duhovno rastemo čak i na individualnoj razini, dobivamo veću količinu Božanske zaštite kako bismo se održali fizički, mentalno i duhovno u nadolazećim lošim vremenima. Pravilna duhovna praksa stvara duhovnu pozitivnost, povećava duhovnu razinu osobe i smanjuje mane osobnosti. Povećanje duhovne razine kroz redovitu duhovnu praksu je potreba trenutka za dobivanje vize za Božansko Kraljevstvo, svijet nakon 2023. godine.

Mir i stabilnost na Zemlji prirodni su ishod tamo gdje postoji duhovna čistoća. Duhovna čistoća je ključni sastojak za sve što je u ravnoteži, uključujući sile prirode, a redovita duhovna praksa nam pomaže da to postignemo.