Želio bih s vama podijeliti iskustvo koje mi je ostavilo neizbrisiv dojam da nas Guru uči kroz sve situacije u životu samo ako smo spremni učiti iz njih.

Slučaj se dogodio 2002. godine na jednom od mojih putovanja u Indiju radi istraživanja zasnovanog na duhovnoj znanosti. Prigradski vlakovi najbrži su način da se stigne iz Južnog u Sjeverni Mumbai, ali su i nevjerojatno krcati. Dok sam žurio na svoje odredište u Sjevernom Mumbaiju, odlučio sam uskočiti na vlak tijekom špice iako sam sa sobom nosio skupu video opremu. Pitao sam se: „Koliko bi to moglo biti loše”. Oni od vas koji su odvažni lokalci iz Mumbaija i putuju tijekom špice vjerojatno će reći loše s velikim „L”.

Na svakoj stanici sve je više i više ljudi pokušavalo ući u vlak sve dok nismo bili zgnječeni gore nego u prepunoj konzervi sardina. Otprilike kada smo već teško i disali, a ja bio na samo jednoj nozi, jer drugu nisam imao gdje spustiti, putnik je pokušao ući u vlak s uredskom foteljom. Svi su ga gledali s nevjericom, a neki su ga čak i vrijeđali dok se gurao prema  odjeljku noseći stolicu na glavi. Čovjek se borio sa stolicom držeći je iznad glava putnika nekoliko stanica.

Onda je iznenada na stanici dok je gomila užurbano izlazila i ulazila, pronašao malu prazninu, spustio stolicu i sjeo na nju tik do vrata. Odjednom je od najgore pozicije dobio najbolju, plišanu kožnu fotelju s naslonom za glavu i ekskluzivan pogled na Mumbai kojim je prolazio. Od ljutitih pogleda koji su do tada bili usmjereni prema njemu, iznenada je postao predmet zavisti u vlaku dok su putnici nevoljko priznavali sebi da je to bio prilično dobar potez. Bio je to trenutak koji ću dugo pamtiti jer me se dojmila brzina te iznenadne promjene čovjekove sreće.

Radeći duhovnu praksu prema smjernicma SSRF-a, obučen sam da na svaku situaciju gledam kao na priliku za učenje i da je iskoristim za svoj duhovni cilj. Stojeći na jednoj nozi, znojan i zgnječen, molio sam se Guru principu da me nauči nešto iz ovog jedinstvenog događaja. Polako ali sigurno kao šaptom stigao mi je odgovor, da se svi naši problemi u životu mogu pretvoriti u prilike baš kao što je to ovaj čovjek učinio. Ovaj incident i učenje pridonijeli su promjeni percepcije u meni i tijekom ostatka putovanja iskusio sam duhovnu emociju da sam imao osobni susret s principom Gurua kojeg nikakav miris znojnog pazuha ili košare s ribom nije mogao umanjiti.