U današnje vrijemekada je sebičnost jako raširenai postoji opća degradacija društvenog jedinstva, etike, pa čak i obiteljske strukture, zvuči vrlo neobično čuti priče o herojima koji čine nesebična djela za druge.

Posljednji takav incident koji smo vidjeli, kada su se japanski vatrogasci svojevoljno izložili visokim, čaki smrtonosnim razinama radijacije kako bi zaštitili svoje sugrađane, prilično je inspirativan i vrijedan divljenja.

Odmah se pitamo bi li i mi u njihovoj situaciji mogli učinili isto? Također se pitamo koliko su ovi ljudi tim činom duhovno dobili, jer je to prilično velika žrtva i pretpostavlja se da je vrijedna u okviru univerzalnog zakona. Slična razina žrtvovanja često se očekuje i od nekih drugih profesija poput policije ili vojske, gdje se mora žrtvovati život za dužnost, nacijuitd.

Na ovaj čin možemo gledati iz dva kuta koji su ujedno i dva razloga zašto smo rođeni: kut karmičkog zakona i kut duhovnog rasta na putu do Bogospoznaje.

Karmički zakon je prilično složen i postoje brojni parametri koji utječu na količinu zasluga ili nedostataka koji se stvaraju. Od svih ovih parametara najvažniji parametar je namjera koja stoji iza čina i koja definira koju dobrobit čovjek ima od žrtvovanja života.

Ako je namjera osobe žrtvovati svoj život kako bi spasila jednu osobu, ili članove svoje obitelji, stvara se karmički račun, odnosno ta osoba koju spašava ili članovi obitelji koje spašava bit će joj dužni. Jedini slučaj kada mu neće biti dužni je ako ovim činom samo vraća dug iz prethodnog života toj osobi ili svojojobitelji. U tom slučaju se karmički račun izravnava.

Ako je, s druge strane, namjera osobe žrtvovati svoj život za kolektiv, za društvo ili naciju, tada dobiva zasluge koje će prikupiti ili na nebu ili u svom sljedećem životu. Međutim, iz kuta duhovnog napretka, u oba ova slučaja se stvara ili dovršava karma, tako da osoba ne ostvaruje duhovni napredak od samog čina.

Možda se pitamo zašto ta osoba ne bi stekla punu duhovnu dobrobit od tako velike žrtve? Da bi utjelovljena duša dostigla Bogospoznaju, mora upiti Božanske kvalitete i pročistiti sva tijela, uključujući fizičko tijelo, mentalno tijelo, intelekt i ego. Žrtvovanje života je slično žrtvovanju vezanosti za fizičko tijelo, ali također treba žrtvovati vezanost za sve impresije u umu, intelektu i vlastitom egu. Tek tada možemo doživjeti našu unutarnju Božansku prirodu.

Nesumnjivo dobivamo trudeći se raditi i žrtvovati se za dobrobit drugih. Osoba koja radi ili se žrtvuje za društvo ili svoju zajednicu s pravom namjerom stječe zasluge. Međutim, kada je naša žrtva za druge spojena s duhovnom praksom kao što je pojanje, služenje duhovnom cilju, razvijanje duhovne ljubavi, upijanje tragateljskih kvaliteta i razvoj duhovne emocije, to nam donosi dodatnu duhovnu dobrobit i približava nas Božanskom.

__________________
Read more:

O Karmayogi
Žrtvovanje kao jedan od koraka u duhovnoj praksi