Otkad se sjećam, slušam ljude kako mole druge da se mole za njih. Budući da sam kršćanskog podrijetla, često sam slušao rođake kako kažu: „Moli za mene, sjeti me se u svojim molitvama”. Neki od mojih rođaka dobivali su puno takvih zahtjeva jer sam druge čuo kako govore da su molitve ovih odabranih rođaka bile vrlo snažne. Za što bi se molili, to bi se i ostvarilo. Vremenom sam naučioda to nije bio samo kršćanski običaj, već da su ljudi iz različitih religija i kultura također tražili od drugih da se kod Boga zauzmu u njihovo ime.

Čak i kad sam bio dijete, praksa „molitve za druge” nije mi bila prihvatljiva ali nisam razumio zašto. Međutim, nisam se mogao ne zapitati zašto su molitve nekih ljudi bile snažnije od drugih. Kakav su to poseban status imali s Božanskim da bi njihove molitve bile uslišene? Kada bi stvari postale zaista teške i ako bih zamolio više ljudi da se mole za mene, recimo 50 ili 100 – hoće li to pomoći? Zašto nekim ljudima Bog nije pomogao usprkos tome što su se drugi molili za njih?

Stvari su postale puno jasnije nakon dolaska u kontakt sa SSRF-om i učenjima Njegove Svetosti Dr. Atavalea. Iako imamo cijeli članak koji demistificira koncept molitve, evo nekoliko stvari koje sada imam na umu kada me netko traži da se molim za njih.

1. Veliki životni događaji događaju nam se zbog sudbine s kojom smo rođeni. Negativni događaji u životu obično nas potaknu da se molimo za određeni ishod, međutim konačni ishod je obično usklađen s našom sudbinom. Za preko 90% svjetske populacije molitve ne utječu na ishod. Ishod glavnih događaja u životu uglavnom je određen prema nečijoj sudbini.
2. Ako se prosječna osoba moli i ispuni joj se želja, to uglavnom znači da joj je prvobitno bilo suđeno da postigne taj rezultat.
3. Učinkovitost molitve povećava se s duhovnom razinom. Paradoks je u tome što se na nižoj duhovnoj razini ljudi mole da se stvari dogode iako njihove molitve nisu dovoljno duhovno snažne da bi utjecale na ishod. Na višoj duhovnoj razini (iznad duhovne razine od 60%), nečije molitve mogu utjecati na ishod. Međutim, tragateljima na ovoj duhovnoj razini nije do toga da traže od Boga nešto svjetovno. Također je povećano prihvaćanje životnih situacija kao svoje sudbine i Božje volje. Stoga se tragatelj suzdržava od molitve da bi utjecao na ishod.
4. Na nižoj duhovnoj razini traže se svjetovne i emocionalne stvari, učvršćujući tako uvjerenje da je Maya (ili Velika iluzija) stvarnost. Moleći se za stvari u Mayi, čovjek i dalje ostaje zaglavljen u Mayi. Na višoj duhovnoj razini, čovjek se moli samo za duhovni rast ili smanjenje prepreka u duhovnoj praksi kako bi se mogao približiti Bogu i izaći iz Maye i ciklusa rađanja i umiranja.
5. Molitve s očekivanjem neke materijalne koristi ili emocionalnog ishoda nemaju vrijednost za duhovni napredak. Međutim, one mogu pomoći u stvaranju vjere kod čovjeka koja je važna za duhovni rast. S druge strane, ako do željenog ishoda ne dođe, ljudi se mogu razočarati i odustati od molitve ili bilo kojeg drugog oblika duhovne prakse. Neki se ljudi čak i naljute na Boga pogrešno ga smatrajući odgovornim za njihove nedaće.
6. Jedina stvar koja može izbrisati negativne sudbinske događaje ili umanjiti njihov utjecaj na naš život je duhovna praksa. SSRF je jasno naveo osam koraka u duhovnoj praksi koji tragateljima mogu pružiti brži duhovni rast.

Iako je prethodno prihvatljivo u teoriji, tijekom teških vremena može biti teško sjetiti se, a još teže primijeniti u praksi, čak i za iskusnog tragatelja. Kada se promijeni stanje stvari za koje smo emotivno vezani, imamo poriv moliti se Bogu i zamolimo druge da nam se pridruže u molitvama za određeni ishod. Kad su ljudi očajni, koriste sva sredstva. Osim tradicionalnih metoda rješavanja problema koje moderna znanost ima na raspolaganju, pribjegava se i ne tako tradicionalnim metodama. Od traženja savjeta astrologa i vidovnjaka, izvođenja različitih rituala od strane svećenika ili tantrika, prepuštanja crnoj magiji do traženja od ljudi „molite za mene”, neki će pokušati bilo što samo da utječu na ishod situacije prema vlastitoj želji.

Međutim, oslanjajući se na vlastito iskustvo i slušajući iskustva stotina tragatelja, vjera da Bog zna što je najbolje za mene i za moj duhovni napredak učvrstila se u mom umu. Shodno tome, moja potreba za prihvaćanjem životnih situacija kao svoje duhovne prakse dobila je na značaju. Konačno, prema Putu Bogoljublja sve se događa prema Božjoj volji i u svakoj situaciji mogu dati sve od sebe, a rezultat prepustiti Bogu.

Shvativši prethodne točke na intelektualnoj razini i iskusivši ih kroz razne događaje u svom životu, često bih se našao u neprilici kako odgovoriti kada me drugi traže da se molim za njih, posebno kada traže da se molim za materijalni ishod. Stoga sam odlučio stisnuti zube i reći svojoj rodbini i prijateljima kako se moj pogled na svijet promijenio nakon što sam slušao  duhovne autoritete i učitelje i iskusio znanost koja stoji iza molitve. Ponekad bi me ljudi samo nijemo pogledali, a ponekad bi pokazali iskreno zanimanje kako molitva može ili ne može utjecati na sudbinu. Vijesti su se pročule i polako su se zahtjevi za molitve smanjivali. Ipak, kada se ponekad pojavi neki zahtjev za molitvom, kažem ljudima da su oni sami sebi najbolja pomoć. Pojanjem Božjeg Imena mogli su se zaštititi od nepovoljne sudbine. Kada započnemo duhovnu praksu, Bog se brine o našim potrebama za duhovnim rastom.

Saznajte više o molitvama s i bez očekivanja.